VOLONTERI PIŠU ZA IN PORTAL Širite ljubav, mir i radost među ljudima

U narednom periodu ćemo objavljivati tekstove volontera projekta '72 sata bez kompromisa' s kojima smo se družili u URIHO-voj Virtualnoj radionici. Danas čitajte vrlo poučan, drugi tekst u nizu

Rijetko se zapravo nađemo u situaciji da razmišljamo o osobama s invaliditetom i kako se oni snalaze u svakodnevnim situacijama o kojima mi primjerice uopće ne trebamo razmišljati kako ćemo i što ćemo. Upravo iz tog razloga pišem ovaj tekst kako bih svima skrenula pozornost na to kako možemo pomoći osobama s invaliditetom kada ih susretnemo.

Prva stvar koju bih željela naglasiti je da bez ustručavanja priđete osobi i pitate ju je li joj potrebna pomoć, osobito ako vidite da je osoba zbunjena ili izgubljena. Ukoliko primjerice vidite slijepu osobu na ulici da čeka tramvaj, velika je vjerojatnost da ona zapravo ne zna koji je broj tramvaja, upitajte na koji tramvaj treba ići i recite joj kada sljedeći dolazi. Ukoliko vidite slijepu osobu u tramvaju, a primijetite da ne radi 'čitač stanica', pitajte kamo ide, treba li je obavijestiti kada je ciljana stanica sljedeća. Isto tako, vjerujem da nikada niste razmišljali o tome - jer ja primjerice nisam sve do danas - ako vidite slijepu osobu u dućanu, ona potencijalno može imati problema s pronalaženjem potrebnog artikla. Dođite do nje i upitajte što traži, te potražite artikl zajedno s njom. Ono što je važno znati kod vođenja slijepe osobe - osobu koja je slijepa primite za nadlakticu suprotne ruke od one u kojoj drži svoj bijeli štap te budite uvijek pola koraka ispred te osobe kako bi joj čim više olakšali kretanje kroz prostor i zaobilaženje prepreka.

Nadalje, ukoliko se susretnete s osobom koja je gluha, a vi ne znate znakovni jezik, probajte svejedno komunicirati rukama. Ako to ne funkcionira, možete i 'slovkati' putem pokazivanja slova rukama. Također, neke osobe koje su gluhe mogu vrlo dobro čitati s usana te je važno da, kada pričate s osobom koja je gluha ili samo nagluha, pričate licem u licem, držite kontakt očima, ne okrećete glavu lijevo-desno te ne pričate sami sebi u bradu.

Osim osoba sa senzornim oštećenjima, svima je dobro poznato da postoje osobe s motoričkim oštećenjima - primjerice osobe u kolicima ili osoba koja nema ruku/nogu i slično, kojima je također važno i ponekad prijeko potrebno uskočiti u pomoć - ne ustručavajte se, pomognite!

Ono što smatram također važnim za naglasiti su intelektualne teškoće. Pojam mentalne retardacije se više ne koristi niti je primjeren naziv, već po meni i pogrdan za osobe s ovim tipom teškoća. Kada se susretnete s osobom koja ima intelektualne teškoće - polako. Dajte vremena i njoj i sebi, idite zajedno korak po korak kada je potrebno nešto objasniti ili napraviti.

I kao posljednje, ali ne i manje važne, željela bih se osvrnuti na psihičke poremećaje. Danas primjerice živimo u svijetu gdje je depresija sve više zastupljena, a nažalost živimo u državi u kojoj je još uvijek tabu tema da se zbog depresije potraži stručna pomoć. Bilo kakav psihički poremećaj nije sramota. Potražiti pomoć nije sramota. Ne moći se nositi sa svakodnevnim problemima nije sramota. Dajte svojim bližnjima podršku. Ukoliko ne žele sami, uputite ih vi da potraže pomoć.

Ukratko, kao neki zaključak, željela bih naglasiti da je prvenstveno svatko od nas ČOVJEK. I svi smo mi zajedno ovdje. Upravo zbog toga, svijet bi bio puno ljepše mjesto kada bi se ljudi odnosili sa poštovanjem i ljubaznošću jedni prema drugima, kada bismo u svakom trenutku bili spremni pomoći drugome, bio on naš najbolji prijatelj ili potpuni stranac na ulici. Ne gledajte osobe s invaliditetom kao osobe koje su drugačije od nas - nisu, oni su apsolutno isti. Ponekad trebaju pomoć, ali to ne znači da su u bilo kojem segmentu manje vrijedni. Na kraju krajeva, svatko od nas ponekad treba pomoć, zato i živimo u zajednici, da međusobno jedni drugima pomažemo!

Prestanite stvarati predrasude o ljudima, o bilo kome, niste tu da sudite. Širite ljubav, mir i radost među ljudima!

Ana Pažur