VOLONTERI PIŠU ZA IN PORTAL Ono što radimo treba uključivati svakoga

Sljedeći put kada susretnete osobu s invaliditetom neka vam ne bude teško pridržati vrata, pomoći prijeći cestu ili jednostavno popričati jer ona ne želi sažaljenje niti uzdizanje, samo prihvaćanje, kaže Monika

Gotovo svakodnevno imamo priliku susresti se s osobama s invaliditetom koje unatoč svojim teškoćama hrabro koračaju kroz život. Ponekad njihovi problemi nisu toliko očiti, ali im otežavaju svakodnevno funkcioniranje i obavljanje nekih osnovnih životnih radnji.

Na današnjoj radionici Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO u sklopu volonterske akcije mladih ‘72 sata bez kompromisa’ sam samo nakratko imala priliku iskusiti i dobiti uvid kako je to biti slijepa osoba. Koliko je samo napora i koncentracije zahtjevalo prijeći od jednog kraja sobe do drugog i pronaći vrata kuhinje s povezom na očima i bijelim štapom, ne mogu ni zamisliti koliko je izazovno i teško slijepoj osobi sići niz stepenice ili obuči se.

Odmah sam se prisjetila svojih studentskih dana kada sam živjela u studentskom domu zajedno s osobama s invaliditetom. Okolina ih često nepravedno osuđuje i deklarira kao nesposobne za rad smatrajući da je takvim osobama fakultet samo trošak i gubitak vremena. No oni također kao i svatko od nas imaju puno toga za ponuditi. Stoga im je neophodno pružiti priliku da razvijaju svoje talente i ostvare svoj puni potencijal. Slijepa osoba može biti savršen govornik, glazbenik ili menadžer samo ako dobije priliku.

Budući da je naš svijet prilagođen prosjeku, osobama s invaliditetom je potrebna naša podrška i pomoć kako bismo im olakšali svakodnevne izazove s kojima se susreću. Ako zastanemo na trenutak, pogledamo i popričamo s nekom od tih osoba, primijetit ćemo da su to načešće smirene, zadovoljne i pozitivne osobe koje su prihvatile sebe i svoje teškoće. Ako su oni prihvatili sebe, zašto ih ne bismo i mi prihvatili kao ravnopravne članove društva koji svojim talentima i radom mogu biti korisni i činiti ovaj svijet boljim mjestom?

Na današnjem predavanju dojmile su me se dvije rečenice koje želim i s vama podijeliti, a to su: ‘S ljudima je potrebno strpljenje’ i ‘Ono što radimo treba uključivati svakoga.’

Stoga sljedeći put kada susretnete osobu s invaliditetom neka vam ne bude teško pridržati vrata, pomoći prijeći cestu ili jednostavno popričati jer ona ne želi sažaljenje niti uzdizanje, samo prihvaćanje.

 

Monika Mirković

Bijeli Stap Ilustracija1
15.11.2021