NADA MONTAG: 45 godina radnog staža u ustanovi URIHO

Ustanova URIHO, u svojih gotovo 77 godina postojanja, izronila je zaista mnoge dugogodišnje uzorne radnike u osobama s invaliditetom, pruživši im šansu za egzistenciju i poboljšanje uvjeta života njihovih obitelji

Od ganuća što odlazi od svojih radnih kolega, kao i zbog oproštajnog dara, Nada Montag jedva da je mogla izustiti pokoju riječ. Međutim, uspjela se kroz suze svima zahvaliti što su je došli ispratiti. Ipak su tu godine zajedničkih trenutaka i rada, šala, rođendana, oproštaja zbog odlazaka u mirovinu, proslave rođenja, ali i onih 'zauvijek' oproštaja. Sve u svemu, duga staza života posuta svime i svačime.  

Da se prisjetimo, njezinu priču objavili smo još 12. srpnja 2016. godine, a tijekom novinarskih praćenja sportskih događanja često smo je viđali kroz sve protekle godine. Uvijek je s oduševljenjem hvalila URIHO, ne samo zbog prilike sudjelovanja u sportu, gdje se osobno pronašla u pikadu i visećoj kuglani, već i zbog dobrih međuljudskih odnosa, kao i zajedničkih izleta i šetnji koji su radnicima omogućavani kroz godine.

I ovaj puta nas je podsjetila da je započela raditi 5. rujna 1977. u Ivančici, najstarijoj zaštitnoj radionici u sklopu URIHO-a, gdje se još uvijek izrađuje umjetno cvijeće, prigodni aranžmani, adventski vjenčići, male vrećice s lavandom te anđeli. Radi se dosta i za strane zemlje poput Švicarske i Slovenije. 

Na pitanje što vidi kada se osvrne iza sebe nakon svih godina, rekla je nasmijavši se:

- Vidim 45 godina, osam mjeseci i 26 dana radnog staža, a slavim 65. rođendan. Počela sam raditi s 19 godina u Ivančici, a prije toga sam obavljala tri godine praksu, odnosno bila sam šegrt, tako da slobodno mogu reći da sam radila dugih 49 godina. URIHO za mene kroz dugi niz godina znači temelj egzistencije. Upoznala sam drage ljude s kojima se družim i koji mi pomažu u teškim trenucima, kad god mi je potrebno. Također sam na sportskim natjecanjima stekla lijepa i kvalitetna prijateljstva za koja možda nikada ne bih imala prilike da nisam u ovako velikoj organizaciji. 

Prisjetila se da je bilo dobrih i loših trenutaka, ali moralo se sve izdržati jer brinula je o svojoj obitelji. Sve u svemu, zadovoljna je što je uspjela. Jako je pohvalila, između ostalih, posebno bivšeg ravnatelja Ustanove URIHO Josipa Držaića, s kojim je kroz više od 20 godina imala prijateljski odnos. On joj je također zaželio sve najbolje u mirovini.

S radošću je najavila dolazak unuka od strane svoje kćerke, a koju cijela obitelj očekuje u prosincu. Bit će baka po prvi puta i jako se veseli tim danima.

Na proslavi odlaska u mirovinu bio je i njezin sin (40), inače osoba s invaliditetom, dok ju je kćerka (23) iznenadila dostavom prekrasne torte.

Osim u radnim kolegama s kojima je podijelila mnoge vesele trenutke, poseban obol na nju je ostavila njezina šefica Jadranka Blagus, ujedno i predsjednica STKI-a URIHO, predsjednica Športskog društva osoba s invaliditetom URIHO te dopredsjednica i suosnivačica Hrvatskog stolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom kojoj je često u tijeku sportskih natjecanja bila desna ruka u organizaciji. Inače, kako i sama priznaje, Blagus ju je kao iskusna sportašica nesebično uvela u svijet sporta gdje će nastojati ostati i dalje. Međusobno su ostvarile iskreno prijateljstvo.

Blagus je za nju rekla samo riječi hvale: - Nada je radila u modnoj odjeći, a potom je došla kod nas u Ivančicu na ispomoć. Vidjela sam da je dobra radnica i predložila sam joj da ostane s nama u Ivančici. Odmah je to prihvatila, čak je predložila i uz nižu plaću jer ostvarili smo dobre međuljudske odnose. Pokazala se kao dobra osoba, radnik i prijatelj. Volimo za nju reći da je duša od žene. Članica je STKI-a URIHO i Športskog društva osoba s invaliditetom URIHO, a i nadalje ćemo je zvati da bude aktivna jer je među najboljima u pikadu i visećoj kuglani. Jako mi je žao što odlazi.

Inače, Ustanova URIHO, u svojih gotovo 77 godina postojanja, izronila je zaista mnoge dugogodišnje uzorne radnike u osobama s invaliditetom, pruživši im šansu za egzistenciju i poboljšanje uvjeta života njihovih obitelji. Nada Montag je jedna od njih i s ponosom može otići u mirovinu, a dirljiv rastanak s kolegama samo još jednom pokazuje koliko je važno biti čovjek kroz životni put.

 Klaudija Klanjčić