MARICA MIRT: Odlazak u mirovinu nakon 48 godina radnog staža u ustanovi
Marica je pokazala dobrotu, uvijek nasmijana, puna podrške, jednostavna, pouzdana. U današnjem svijetu, u kojemu je sustav vrijednosti ozbiljno poljuljan, Marica je jedna od rijetkih koja je zaista prekrasna osoba. Ona je sinonim za sve ono što je dobro u ovoj ustanovi jer Marica jest URIHO
Započeti ćemo ovaj tekst riječima Višnje Majsec Sobota, rukovoditeljice Službe za rehabilitaciju URIHO: ‘ Ova vijest bila bi kao i svaka druga da iza nje ne stoji 48 godina radnog staža, od kojeg je 47 godina rada na poslovima radnog instruktora za osobe s invaliditetom u ustanovi URIHO. Ovo se ne susreće svaki dan i mislim da nije zabilježeno unazad puno desetaka godina, a možda niti tada.’
Zato je ekipa In Portala posjetila Maricu Mirt na njezinom radom mjestu, na dan kada su je kolege ispratili u zasluženu mirovinu i uvjerili se kako se doista radi o posebnoj ženi, a njezini najbliži suradnici za nju imaju samo riječi hvale.
– Naša Marica je beskrajno topla, draga, skromna osoba, uvijek sa smiješkom na licu, s puno strpljenja u radu s osobama s invaliditetom i, sa svima drugima, nikad s povišenim tonom, nenametljiva, a uvijek prisutna i još puno, puno toga – složili su se svi, a sada pažljivo čitajte o Maričinom putu i zapamtite njene poruke jer da je više Marica na ovom svijetu, svijet bi bio ljepše mjesto.
– Došla sam u URIHO jako mlada kao instruktor. Od prvog dana bila sam u kontaktu s osobama s invaliditetom, susrela se s njihovim poteškoćama, primjerice, prvi put sam se susrela s epilepsijom i bilo je trenutaka kada nisam znala kako se postaviti, kako pristupiti i pomoći pojedinom djetetu, ali zahvaljujući našem stručnom timu, socijalnim radnicima, defektolozima koji su nam uvijek bili pri ruci i educirali nas, dođete do toga da možete izvući ono najbolje iz svakog djeteta. Sve te godine ispunjavao me rad s tim mladim ljudima kojima sam bila instruktor. U vrijeme kad smo još imali učenike, dođu kao djeca, a odlaze kao odrasli ljudi i upravo to me držalo sve ove godine – spoznaja da si od učenika napravio čovjeka, dao mu kruh u ruke i da je krenuo u svoj život – rekla nam je Marica.
Marica je uvijek imala odličan odnos i s kolegama, kako sama kaže, pun podrške i razumijevanja.
– Rad s djecom, motivacija da im pomognete nešto je što me uvijek držalo na ovom radom mjestu. Imali smo za vrijeme rata djece iz Bosne i Hercegovine, bez ikog svoga ovdje pa im postaneš kao obitelj, ne možete ostati hladni na to, nekima sam bila kao druga majka – rekla je Marica.
– Ima učenika koji su prije 30 godina završili, a još uvijek me jednom tjedno nazovu, ili kad dođu nakon puno godina pa kažu: ‘gospođo Marice, ja znam kad vam je rođendan’ – najbolji je to pokazatelj da je Marica za svoga radnog vijeka doista napravila velike stvari, profesionalno i ljudski.
Anita Blažinović
