INTERVJU, IVAN KATANUŠIĆ Nemam žala oko sjaja medalje

Ivan Katanušić, jedan od najvećih sportaša s invaliditetom Lijepe naše te zaposlenik Ustanove URIHO, svojim se nastupom u bacanju diska na Paraolimpijskim igrama u Tokiju trajno ugravirao u hrvatski paraolimpijski sport

Poštovani Ivane, na Paraolimpijskim igrama u Tokiju postigao si povijesni uspjeh za našu atletiku. Srebro u bacanju diska, a samo te je korak dijelio od zlata. Postoji li možda žal zbog činjenice da ti je zlato izmaklo za dlaku?

- Nemam žala zbog sjaja medalje. Žao mi je jedino što su vremenski uvjeti bili jako loši i što nismo mogli producirati daljine za koje smo svi bili spremni, mislim da bi onda to bilo povijesno natjecanje.

Kakva je bila organizacija Igara? Ima nekih atletičara s invaliditetom koji se žale da organizacija i nije bila na visokom nivou jer su se, eto kako kažeš, natjecali u nemogućim uvjetima?

- Moram priznati da nismo imali puno zamjerki na organizaciju. Veliki problem su bili odlasci na treninge van paraolimpijskog sela radi korona mjera i kontrola, ali opet navikne se čovjek na sve.

No, zato svi hvale organizatore kada je o prehrani riječ. Je li tebi odgovarala japanska kuhinja?
 - Što više putujem, shvaćam da je naša kuhinja najbolja. Živjela japanska hrana, ali meni je ipak naša kuhinja najdraža.

Ivan Katanusic Srebro2

Kako si se osjećao u Paraolimpijskom selu? Mogli smo pročitati neke komentare da je smještaj bio u japanskom stilu - skroman, skučen, a opet funkcionalan i udoban…

- U Paraolimpijskom selu je stvarno bio super osjećaj. Svi dođu tu pokazati što su radili zadnje četiri, u ovom slučaju pet godina, tako da se nekim sitnicama i ne zamaramo. Jedino što sam zamjerio je kartonski krevet. Budući da sam jako težak, nije me baš izdržao do kraja.


Koji su izazovi pred tobom? Pripremaš li se već za neka nova sportska natjecanja?

- Krenuli smo s pripremama za svjetsko prvenstvo koje će se opet održati u Japanu u rujnu 2022. Moram priznati da mi se vratila i motivacija i želja za treningom, a to je najbitnije.

Zaposlenik si ustanove URIHO, najveće zaštitne radionice u Lijepoj našoj. Na kojim poslovima radiš? Kakav je osjećaj biti dijelom ustanove koja je u 75 godina postojanja postala sinonim za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom?

- U URIHO-u radim već tri i pol godine. Ustanova URIHO kao zaštitna radionica je jako dobar vid profesionalne i radne rehabilitacije za osobe s invaliditetom, jer tu OSI imaju priliku za zapošljavanje, učenje, i izlazak na otvoreno tržište rada ukoliko su zainteresirani. Također, URIHO zapošljava i sportaše osobe s invaliditetom koji još uvijek nisu obuhvaćeni zakonom kao olimpijci da nakon vrhunskih rezultata mogu ići u sastav MORH-a.

Tekst: Mladen Kristić

Ivan Katanusic Srebro1
27.10.2021