Smijeh je poput aspirina, samo što duplo brže djeluje

Smijati se zbog nečega, smijati se nekomu, smijati se sebi samom, smijati se njoj, njemu, meni, tebi, vama, nama, zagrcnuti se od smijeha, onako dok nas trbuh ne zaboli, dok ne dignemo sve susjede na noge, pa sve do onog zbornog smijanja protiv kojeg lijeka niti ima, niti ga treba biti 

Prisjećam se onog vremena kada bi nam netko prst pokazao, a mi se smijali k'o ludi, nezaustavljivo, 'zacenili se' i zarazili sve oko sebe. Smijali se i oni, a da nisu pojma imali 'zašta i rašta' i čemu. A bilo nam milo smijati se zajedno pa makar nas zvali i luckastima, i neozbiljnima, i budalastima…

'Smiješ se k'o luda na brašno', bila je česta izreka, nebrojeno puta izgovorena, a i nama upućivana.

A danas, kao da smo se zaboravili smijati, kao da ne možemo pronaći barem jedan pa i onaj najmanji razlog za smijeh, kao da osim sive i crne nema niti jedne druge boje. Puni smo ljutnje, gnjeva i strahova, puni prepucavanja svih sa svima, puni negativne energije svih vrsta i sa svih strana. Smijeh je danas tako rijedak, a tako nasušno potreban… Gdje je nestao? Gdje se zagubio, a možda i izgubio? 'Šta je to došlo na svijet?', rekla bi moja pokojna baka.
A bilo je smjehova svakojakih.

Smijeh kroz suze, smijeh do suza, smijeh glasni, smijeh tihi, smijeh stidljivi, smijeh otvoreni, pa onaj iza leđa, podmukli, smijeh iz duše, smijeh za dušu, smijeh za tijelo, smijeh usiljeni, pa i onaj spontani, smijeh poželjno zarazni, a i onaj usamljeni, smijeh radosni, smijeh u grču, smijeh otkačeni, ali i klaunovski, smijeh napeti, a i onaj opuštajući, smijeh kao lijek, ali i kao pelin ponekad, cerekanje, ali i smijeh s dobrom namjerom, smijeh za tebe, za mene, za nas, smijeh s povodom, a i bez, sa stilom i bez njega, nezaustavljiv, neukrotiv, podrugljiv, ali i poticajan, smijeh lepršavi, smijeh bedasti, a i onaj mudriji, smijeh, smijeh, smijeh…

Osmijeh zvan Mona Liza, a i onaj Jovanka zvani (bila ona Titina, s onom punđom povisokom, pa pomalo i smiješnom), pa i neki G6 osmijeh, pa onaj osmijeh od uha do uha, 'za snagu uma, srca i duha', pa i onaj sjetni, a i čeznutljivi, što uzdisaje mami, pa i onaj što podsmjehom se zove.

Smijati se zbog nečega, smijati se nekomu, smijati se sebi samom, smijati se njoj, njemu, meni, tebi, vama, nama, zagrcnuti se od smijeha, onako dok nas trbuh ne zaboli, dok ne dignemo sve susjede na noge, pa sve do onog zbornog smijanja protiv kojeg lijeka niti ima, niti ga treba biti.

A razloga za smijeh u ovom ludom svijetu koliko hoćete, puno više nego za gnjev i ljutnju. A još k tome 'srdite bore' dublje su i upadljivije od 'bora smijalica', povod su više za priklonit' se smiješnoj strani ulice. Jer ona, svima znana pjesma Monty Pythonovaca, ovoga će ljeta biti nasmijanija pa će se pjevati: 'Always look on the s m i l i n g side of life'.
Ne vele naši Dalmatinci bez razloga da je 'smišno' ono što je lijepo, dopadljivo, ljupko, slatko i simpatično, da se tome 'smišnom' treba veseliti, da nas ono čini dobro raspoloženima.

Pred nama je nova prilika okrenuti se onome što je zdravije i poželjnije i za nas i za našu okolinu. I zato, neka nam ovaj ljetni odmor bude pun smijeha, neka bude i smiješan i 'smišan' i nasmijan i nasmiješen, pa i podsmješljiv ako treba. Neka to bude odmor za pamćenje, kojeg ćemo se sjećati sa smiješkom na licu, smijati se cijele godine s razlogom ili bez, smijati 'k'o luda na ….'

'Smijeh je poput aspirina, samo što duplo brže djeluje', davno nam je poručio Groucho Marx, jedan od najslavnijih američkih komičara prošlog stoljeća.

Drage moje i dragi moji, čitamo se početkom rujna, a do tada – odmarajte se i smijte, smijte od srca, s razlogom ili bez, sami, u društvu, pred ogledalom ili pod pokrivačem, smijte se, jer - smijeh je lijek.

Tekst: Višnja Majsec Sobota