Zov sirena

U jačim ili nježnijim kolorističkim odnosima raste ritam razlivenih struktura i punih obrisa neobvezujućih prema figuri i njezinoj stvarnostnoj predodžbi. No, figura nikada nije isključena u popunosti već se, štoviše, javlja kao ključ razumijevanja nadnaravnih sadržaja. Na papiru, na svili, na platnu u komornom formatu Marija Delić Suzak ostvaruje male prozore s pogledom na velika uzbuđenja u doživljaju vječnih tema, otkrivajući slikom po sliku začudnu humanost.

Metamorfoze plutajućih dijelova stvarnosti tek se u čvrstom klupku nestvarnog čitaju kao koloristička zvonjava u prilog radosti, kako one životne, tako i stvaralačke, slobodarske. Bogate i raznovrsne strukture boja i grotesktne figure uprkos svom apstraktnom jeziku kaotičnosti vrlo direktno djeluju na osjećaje. Možemo, dakle, ove slike shvatiti i kao ljubavnu poeziju umjetnice. Zvonku, velebnu, ispovijednu, snovitu.

Marija Delić Suzak je tijekom svog intenzivnog stvaralaštva od 1980-ih do danas, ostvarila prepoznatljiv slikopis u kojem se isprepliću složene kompozicije i dekorativne strukture s jedne strane i opuštena i neobvezujuća pretapanja i preklapanja logike i apsurda u ikoni koja se doima razumljivom i suvislom. Na ovoj izložbi dominira žena kao lajmotiv.

Žena, odnosno žene početni su materijal preobrazbama kojima umjetnica otkida dio njihove ženstvenosti, rasipajući ih i pretvarajući u opći simbol žudnje i pohote, kao i u univerzalne čovjekove težnje za nedokučivim. U konačnici to je uvijek (vječna) ljubav.

Branka Hlevnjak

Prizvuk nadrealnog konstanta je likovnog izraza Marije Delić Suzak. Razigranost mašte uvijek je uprisutnjena u njenim djelima, u prizorima slojevite sadržajnosti u kojima stvarno dobiva novu dimemziju isčitavanja. Novi ciklus „Bestijarij“ nastavlja se na fantazmogorične „priče“ ranijih godina njenog vrlo bogatog opusa, oblikovanog u različitim tehnikama, s prevlašću ostvarenja osmišljenih na podatnoj podlozi svile, materijala mekoće i suptilnosti s neprekidnim pulsiranjem same površine.

Dakako karakteristike materijalne putenosti odredile su i karakter djela nastalih između činjenične tvarnosti i lakoće uzleta. U slikarskom postupku izmjenjuju se partije predvidljivog stupnja opisnosti i mrljolike plohe, rezultat kontroliranog slučaja, proizišle iz slobode poteza i udara nad slikarskom površinom. Vještina i iskustvo dozvolili su Mariji Delić Suzak uvjerljivost kreativne igre u osluškivanju odgovora nanjetih boja utkanih u kolorističko jedinstvo scene.

Kromatske silnice vidljive su i u segmentima uzbudljivih kompozicija,zasičenih masa bojom, i jakim grafizmima koji definiraju čitkost forme. Ali u sklonosti izvjesnoj metafizičnosti Marija Delić Suzak odriće se preciznosti motivske podloge poradi potrebe za ikonografskim obratima, paradoksalnosti figurativnog kojom se predmetnom daje drugačiji naboj. Intrigantnost pa i enigmatičnost u tumačenju značenjskog sloja lika, zoomorfna komponenta udaljavanjem od anatomske datosti postaje simbolično snažnija.

Kroz naznake forma životinja upisano je i kretanje, vitalitet, te taktilitet sugeriranog oplošja volumena. Tretman forme blizak je ekspresionističkoj pokrenutosti, dinamičnih jedinki u razvijenoj sceni. Često u dijaloškom suodnosu aktera (i udaljenih od odnosa u stvarnom životu) kojim običajno prelazi sferu realiteta. Sam naziv „Bestijarij“ sugerira izglednost potenciranih anatomskih detalja, s prizvukom sardonskog u ukupnosti dojma.

Novo razumjevanje ljepote prati sva uprizorenja, kako kod životinja odraza bogate umjetničke imaginacije, tako i ženskih aktova senzualiziranih u oblinama suptilne ženstvenosti. U kombinatorici položaja, ritmičkoj ravnoteži i srazovima fragmenata zanimljivih zgoda prožima se liričnost i dramatičnost ugođaja, stanja podržavana stvaralačkom temperaturom kojom Marija Delić Suzak osmišljava svijet na granici realiteta.

Ove slike građene prepoznatljivim rukopisom, sigurnom igrom poteza, ostavljenim aktivnim bjelinama na površini te kolorističkom otvorenošću kojima postaju istinite slikarske fantazije u umjetničkoj posebnosti Marije Delić Suzak.