Vanda Jurković: Bijela izložba

Galerija Sunce Zagreb

otvorenje izložbe četvrtak, 16. veljače 2017. u 18,30 sati

BIJELA IZLOŽBA 

Vanda Jurković je 1996. diplomirala kiparstvo na ALU u Zagrebu. 2002. je magistrirala na ALU u Ljubljani. Godine 2012. doktorirala je na ALU u Zagrebu.

Samostalno je izlagala 28 izložbi i sudjelovala na 60 skupnih izlaganja. Objavila je osam znanstvenih radova. Članica je HDLU i ZadArt.

Pobjednica javnog natječaja za izradu statue nagrade Fantastic Zagreb Film Festival sa skulpturom “Lebdeći tramvaj”, 2013.

Dobitnica je pohvale žirija na natječajnoj izložbi Biennale Mozaika Rijeka, 2013. za mozaik “Mrtva priroda”. Također je dobitnica pohvale žirija na natječajnoj izložbi 8. Međunarodni festival umjetničkih zastavica 20 CEST IS D BEST ZAGREB za zastavicu “Nekonvencionalna ljubav” , Zagreb, 2016.

Vanda Jurkovic 4 768x630

Od 2001. radi na Grafičkom fakultetu, a trenutno kao docentica na Katedri za dizajn i slikovne informacije.

Kontakt: Vanda Jurković, Ćire Truhelke 39, 10000 Zagreb

E-mail: vandalonia@yahoo.com

Mobitel: 091/ 7847296

Akademska kiparica, doktorica umjetnosti, Vanda Jurković nakon završenog studija na Akademiji likovnih umjetnosti posvetila se istraživačko-interpretativnom umjetničkom radu u sklopu magistarskog i doktorskog studija, tijekom kojeg se bavila proučavanjem i analizom osobnih likovnih tema i pojmova, te su stoga njezini radovi plod dugogodišnjeg promišljanja i nadograđivanja. Na ovoj izložbi predstavlja se izborom recentnih radova koji se nastavljaju na dosadašnji opus prezentiran na brojnim izložbama.

Riječ je o reljefima izrađenim u tehnici papier-mache koju, iako postoji još od vremena drevnih civilizacija, rijetko viđamo u galerijama. Tehniku, koja se danas najčešće spominje u kontekstu hobija, kiparica je, pomnim istraživanjem mogućnosti iste i njezinom prila­godbom osobnim afinitetima, transformirala u suvremeni kiparski izraz. Dvodimenzion­alni medij papira usitnjavanjem i miješanjem sa ljepilom postaje masa od koje su dječjom zaigranošću, no istovremeno znalačkom umjetničkom virtuoznošću modelirane trodimen­zionalne strukturne plohe.

Reljefi

Svojim ritmičnim ponavljanjem strukturu grade elementi apstraktnog karaktera u kojima se naslućuje prisutnost organske forme. Pored geometrijskih oblika, javljaju se valovi koji se izvijaju u konkavno-konveksnom ritmu te florealni motivi, koji se umnožavaju i međusobno isprepliću nastavljajući u baroknoj maniri svoju ritmičnu igru izvan granica for­malnog okvira u prostor. I dok svaki reljef može egzistirati pojedinačno, njihovim jukstapozi­cioniranjem dolazi do prožimanja složenih struktura koje svojom dinamikom osvajaju zidnu površinu poput arabeske. No, dok je arabeska puka linearna dekoracija koja bježi od mase i volumena, posvećena detalju, kompozicije Vande Jurković bave se cjelinom u kojoj je de­talj podređen ostvarivanju ritma.

One su ambijentalne i tretiraju zidnu površinu kao dio umjetničkog djela. Rezultat je površina na kojoj pulsiraju odnosi volumena i prostora u ak­tivnoj igri kontrasta, čemu doprinosi ponavljanje i izmjena vizualnih elemenata. Sam dojam pojačan je, kako sugerira i naziv izložbe, bijelom bojom reljefa koja, izmještanjem fokusa sa kolorita na naglašavanje oblika i površina, igrom svjetla i sjene čini još jednu komponentu koja omogućava interpretaciju kompozicije u trodimenzionalnom prostoru. Stanovitu sen­zaciju donose akcenti boje koji su element slučajnosti, uzrokovan „greškama“ u upotrije­bljenom materijalu.

Pragmatičnost

U kiparičinu umjetničkom djelovanju očituje se kako odabirom materijala tako i odabirom forme reljefa koja omogućava prezentaciju prostorne predodžbe u plo­hi. Izbor tehnike recikliranja papira, osim ekološkog segmenta u kojem papir prestaje biti potrošna roba konzumerističkog društva, rezultat je promišljanja o prednostima gradbenog materijala pri oblikovanju skulptorske forme. U radu Vande Jurković vidljiva je posvećenost gradnji reljefa koji nastaju uslojavanjem postupno nanesenih planova, a koji se temelji na dodavanju elemenata, njihovom strukturiranju, transformaciji i razgradnji.

Unatoč tome što je reljefima forma uglavnom jasna, princip rada postepenim građenjem, tretman površine, ali i sam pristup posvećenosti materijalu iznad sadržaja dovodi ih u vezu sa este­tikom enformela.

I dok sama kiparica kaže da u svom umjetničkom procesu nije opterećena sadržajem već kroz modeliranje iskazuje kako svjesni tako i nesvjesni doživljaj trenutka, njezin intuitivni osjećaj za ritam, bez kojeg reljef nema života, pretočen u materijalni estetski izraz neosporivo se iščitava kao autentično, originalno, autorsko umjetničko djelo. A i sam Benedetto Croce estetiku definira kao nauk o izrazu, a umjetnost poistovjećuje sa intuitivnom spoznajom koja uz pomoć fantazije spoznaje ono individualno.

Iva Pažanin, povjesničarka umjetnosti

16.02.2017