JADRANSKA RITMIZACIJA
galerija SUNCE Zagreb
četvrtak 25. svibnja u 19:00
otvorenje izložbe slika Željka Bubala
Naplavina boje, bujica amorfnih i blago geometriziranih oblika tvore u djelima Željka Bubala dinamično polje koje u svojoj osnovi ima relativno čvrstu konstrukciju. Red u ritmizaciji fragmenata i spontanost izvedbe prepliću se u tkivu slika apstraktnog karaktera u kojima je u slobodi razrade Bubalo osvojio i zadržao prepoznatljivu osobnost rukopisa.
Akcenti kompozicije se mijenjaju, od centralno postavljene prostorne i kolorističke jezgre,do pomaka ka obrubnicama površine, čime se donekle određuje i smjer kretanja poteza. U strožem, pravilnijem rasporedu češće je gotovo mozaikalno adiranje kromatskih partikula, a u primjerima prostorne napetosti očišta slike Bubalo je skloniji kružnom nanošenju boje, vrtloženju bogatog namaza na plohama reljefne strukture. Inzistiranje na tvarnosti boje, na uprisutnjenosti taktiliteta gradivnih mrlja, odricanje i od asocijativne predmetnosti veže novi ciklus Željka Bubala uz slikarstvo enformela.
Istina kod Bubala postoji prizvuk htijenja „za klasičnošću ljepote“ pa time i potreba za skladnim odnosima u rasponima palete.
Dakako, ne u smislu pažljivog usklađivanja zvučnosti boje već osjećaja nenametljive discipline ruke, kao svojevrsne kočnice punoj oslobođenosti energije, ali i postojanju igre manje glasnih silnica utkanih u slikarski vitalitet „bojišta“. Bubalo i kolažiranjem obogaćuje površinu, te isječci drugih materija (prepunjenih bojom) unose novu vibrantnost, intrigantnu putenost ploha.
Nabujalost forme
Pretilnost u zasićenosti polja sugerira nam i autorov slikarski postupak stalnog obnavljanja cjeline i preklapanja faseta, od nulte točke, s čitkošću kasnijih putokaza s rukavcima i koridorima boje do kontrolirane eruptivnosti kolorističke govorljivosti. Ili one tiše, s vrijednostima tonskog nijansiranja, likovno jedno efektne, s teksturom naznačenih užljebljenja u vidljivom tragu poteza. Bubalo stupnjevanje uzbudljivosti postiže i „razlomkom“ odnosa dubine fonda i prvog plana, naglim prodorima i postupnim prolazima, gdje je frekvencija boja i svjetlosno iskrenje poveznica obilja, u rastu slikarske magme, i pomalo paradoksalno slutnje koprene.
Željko Bubalo na svom slikarskom putu, što je i u kontekstu i ove izložbe, osim na početku svog stvaralačkog opusa (s ostvarenjima nostalgične ugođajnosti i njegovanjem toplog tonaliteta) stavljao ekspresivnost boje za dominantu izraza. I u prikazima figurativne datosti, s ženskim likovima, počesto aktovima, smještenih u zaštićenost interijera Bubalo ekspresionističkom gestualnošću (s primjenom razložne deformacije) i emocionalnom žestinom boju dovodi do krika, s odustajanjem od praćenja vrijednosti lokalnog tona, dajući boji neovisnost od značenja predmetnog, poštujući logiku slikarske kromatske autonomnosti.
Odmak od preciznosti opisivanja motiva tonom inkarnata nije narušila sadržajnu stranu prikaza,treptaje senzualnog sve do naglašenije erotičnosti ugođaja praćena kolorističkom euforičnošću. A ona je potka ranom ciklusu apstraktnih slika, koje za razliku od ostvarenja na ovoj izložbi osmišljene su dodirima sličnih kompozicija.
Rasterom linijama koordinatnog sistema, s koncentratom likovnog zbivanja iskazanim svjetlosnim udarom u i iz križišta. Maštovitošću u bliskom proširio je mogućnosti slikarske raznovrsnosti koja uzdignuta inventivnošću pristupa karaterizira i Bubalove recentne radove. U neposrednosti slikarskog pulsiranja odjekuje prigušena nota racionalnog, prepoznata kao svojevrsna sinteza umjetničkog izraza, najbliža definiciji slikarstvu kontroliranog slučaja.
Očito Bubalo se ne da slikarski ukalupiti u neku, makar i uspješnu formulu. U slijedu ciklusu postoje iskoraci, znatiželja zaokružena novim likovnim pasažima, no i kontinuitet osnovnog slikarskog impulsa. Kod Bubala nema vrijednosnih oscilacija, i u igri je odgovoran, te svoj talent obilato „poentira“ u slici. Razmišljajući bojom kada jer ona predložak ili plod njegove mašte.
Stanko Špoljarić
ŽELJKO BUBALO
rođen je 1949. godine u Splitu.
Godine 1974. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji likovne umjetnosti u Splitu u klasi prof. Ante Kaštelančića.
Njegove slike nalaze se u muzejima i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. U tridesetak godina aktivnog stvaralaštva priredio je 60-tak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Slovenija, Bosna i Hercegovina).
Godine 1993. HRT snima film o autorovom radu.
Član je HDLU-a u Zagrebu i HULU-a Split. Živi i djeluje u Hvaru i Splitu u statusu samostalnog umjetnika.
Kontakt: e-mail: mrcilo24@gmail.com
