Tuga, suze, strah, neizvjesnost, tuga do beskraja… Riječi staju u grlu, bol u prsima, vapaj, krik do neba…
U isto vrijeme ponos na ljudsku solidarnost, humanost, nesebičnost i zajedništvo, koji ne poznaju granice. Mali čovjek za malog čovjeka, velika djela malih velikih ljudi, karika do karike u nepreglednom lancu dobrote. U nevolji dobar čovjek postaje još bolji, u nevolji nestaju razlike, nevolja ujedinjuje, nevolja ruši barijere umjetno građene među ljudima.
Sve to ulijeva veliku nadu, liječi rane, briše suze s dječjih lica, vraća im osmijeh, gradi novo, još ljepše… Ići ćemo dalje s vjerom i ljubavlju za čovjeka, za život.
‘Dajem ti srce, zemljo moja
i bit ću s tobom u dobru i u zlu…’
Stihovi koji daju snagu, stihovi za sva vremena…
Optimizam i ljudsku dobrotu ništa, baš ništa ne može slomiti.
Autorica: Višnja Majsec Sobota
