Prelistavam ovih dana stare brojeve ‘Alana Forda’ i za oko mi zapne razgovor Broja 1 s članovima Grupe TNT.
‘U životu postoje dvije riječi koje će vam otvoriti mnoga vrata.’
‘A koje su to riječi?’
‘Vuci i guraj.’
‘Prazne puške dvoje se boje’, običavala mi je reći draga mi Marija na mom davnom ulasku u radno zanesene dane. Moram priznati da važnost ovih riječi nisam u početku baš sasvim razumijevala, ali kako su dani, a pogotovo godine odmicale, njihova mi je dalekovidnost bivala sve jasnija, a i primjena sve češća.
U neka kasnija vremena, dočekujući mlade suradnice i suradnike na njihovom ulasku u radni zoo-park, savjetovala sam im: ‘Ne kucajte na otvorena vrata i ne odgovarajte na nepostavljena pitanja’. Neki su me i poslušali…
Jednu od prvih knjiga o takozvanoj emocionalnoj inteligenciji objavio je 1995. godine Daniel Goleman. Dugo vremena ova je knjiga nosila primat najprodavanije knjige u SAD-u. Ništa čudno, jer bio je to, u to vrijeme, po mnogima spoj dva naizgled dijametralno suprotna pojma: emocija i inteligencije. Inteligencija pa k tome i emocionalna (da ne kažemo ‘i osjećajna’) – zvuči dobro i skriva puno naizgled nespojivih, a potencijalnih mogućnosti.
Od tada pa sve do danas ovo područje psihologije u stalnom je fokusu, kako uporabnom, tako, nažalost, i zlouporabnom. Prema Golemanu, emocionalna inteligencija uključuje: sposobnost motivirati sebe u stanju frustracije, kontrolirati vlastita raspoloženja, porive i ponašanja, biti u mogućnosti spriječiti utjecaj različitih emocija na naše misaone funkcije te osloboditi potencijale za empatiju i nadanje. ‘Svatko se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, u pravi trenutak, s mjerom, zbog ispravnog razloga i na ispravan način – to nije lako,’ Aristotelove su davne riječi.
Emocionalna je inteligencija tako povezana sa životnim zadovoljstvom, težnjom za ostvarenjem smislenog života, onom znanom nam očaravajućom obuzetosti (flowom), empatijom i životnom nadom.
Potaknula je ona i brojne programe za učenje i razvijanje emocionalnih kompetencija s ciljem jačanja sposobnosti rješavanja problema, kao i donošenja odluka, poboljšanja komunikacijskih vještina, povećanja produktivnosti pojedinca, kako u osobnom životu, tako i na poslu, prepoznavanja vlastitih i tuđih emocija te kontroliranja osobnih, očuvanja mentalnog zdravlja jačanjem otpornosti na negativne utjecaje iz okoline…
Važno je to u ovom vremenu foliranata promjenjivih kameleonskih boja za koje stihovi pjesme Arsena Dedića kažu:
‘Foliranti su prevarili vrijeme
I izmiču mu oduvijek, stalno.
Oni su našli neko svoje
Može se reći idealno…’
I zato ‘s folirantima folirantski’, poručuje nam mudra narodna poslovica kojih se niti ova naša inteligencija, emocionalno obojana, ne bi posramila.
