URIHO Zagreb - ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
URIHO Zagreb > Vijesti > Riječ stručnjaka > RIJEČ STRUČNJAKA: Drvo i životna ravnoteža

RIJEČ STRUČNJAKA: Drvo i životna ravnoteža

Objavljuje: Uriho Zagreb
Kategorija: Riječ stručnjaka, Služba za rehabilitaciju
drvo i životna ravnoteža

Život je poput musake, red lijepog, red malo manje lijepog, i tako puno puta. On nam postavlja prepreke, rastuži nas pa nas opet razveseli

Život je kao vožnja bicikla. Da biste održali ravnotežu, morate se nastaviti kretati, rekao je Albert Einstein.

Prije nešto godina vraćam se kasno navečer s puta. Suprug me polušutljivo dočekuje. Pred zgradom nešto čudno, prazno, poluživotno…

‘Gdje je naša breza?! Posjekli su brezu!’

‘Rekli su da su nekim stanarima smetale neke bube koje su na njoj obitavale … Ostala nam je još jedna. Nju nisu dirali Prije nekoliko tjedana posjekli su i drugu. Vele, načele je neke gljive. Stislo me oko srca i ne popušta.

Kupujem dvije prekrasne sadnice lipe. Posadili ih jučer. Veselje i radost neizmjerna.

Život je poput musake, red lijepog, red malo manje lijepog, i tako puno puta. On nam postavlja prepreke, rastuži nas pa nas opet razveseli. Na životnom putu učimo, griješimo, odrastamo, jačamo, padamo, prilagođavamo se, gledamo naprijed i idemo. To neprekidno kretanje na kontinuumu života, između krajnosti raznih vrsta, te stalne promjene, nepokolebljiva proaktivnost i kompromisi sa samima sobom i s drugima, naši su svakodnevni životni suputnici. Što ih prije prihvatimo, lakše ćemo ploviti.

Za stare Slavene lipa je bila drvo mira i ljubavi, drvo koje zrači pozitivnom energijom. Pod lipom su se družili, svađali, učili i veselili se. Pamti lipa i moje zagorske pretke iz Seljačke bune … I naše lipe, jučer posađene, upijat će događaje, nade i snove, prenositi sjećanja u neko novo buduće vrijeme …

U priči Jeana Gionoa ‘Čovjek koji je sadio drveće’, glavni junak, usamljeni pastir, strpljivo i samozatajno, u tišini, pošumljava jalovu planinu i kroz godine goli krajolik preobražava u gotovo obećanu zemlju. Priča je to o upornosti, nesebičnosti i plemenitosti.
Posadite i vi vaše drvo, ono pod kojim će se rađati i vaše tuge i vaše radosti, vaši usponi i padovi, vaše slabosti i snage, drvo koje će pamtiti vaše putovanje kroz život, drvo pred kojim ne možete ništa skriti, jer to drvo, to ste vi – sada i u vremenima budućim.

‘… Tko nije drvo razumio prvo
Pa tek onda sadio
Taj nije ništa uradio
I, shvatit će, kad-tad, da ne zna šta je hlad …’

Ima li išta ljepše od poruke ovih divnih stihova iz Balaševićeve pjesme ‘Jednom su sadili lipu’.

Višnja Majsec Sobota
Autorica: Višnja Majsec Sobota

Hrvatski HR English EN Deutsch DE